Svjetlo i pigment: zašto se zaslon i platno ne slažu

Na zaslonu se čini da je sve moguće: neonska zelena , blještavi cijan , užarena ružičasta . A onda otvorite tube i ne možete doći do toga. Niste nespretni: zaslon i boja ne stvaraju boju na isti način.

Zaslon dodaje svjetlo

Pogledajte zaslon sasvim izbliza: svaka je točkica sastavljena od tri sićušna svjetla, jednog crvenog , jednog zelenog  i jednog plavog . Da napravi žutu , zaslon pali crveno i zeleno. Za bijelu pali sva tri. Što više svjetala upali, boja je svjetlija. Zaslon dodaje svjetlo.

Boja oduzima svjetlo

Boja iz tube ne daje nikakvo svjetlo. Ona prima svjetlo iz prostorije, u kojem su sve boje duge, i dio ga upija. Ono što ne upije vraća se u vaše oko: to je njezina boja. Žuta uglavnom upija plavo. Plava uglavnom upija crveno, narančasto i žuto.

Zaslon je svjetiljka; boja je više nalik filtru: samo oduzima svjetlo. U mješavini svaki pigment i dalje upija svoj dio. Za svaku boju duge mješavina vraća količinu između onih dviju tuba, često bližu tubi koja vraća manje. Zato je mješavina često tamnija i mutnija nego što očekujete. Da boju stvarno posvijetlite, dodajte bijelu ili svjetliju tubu.

Boje sa zaslona do kojih boja ne može doći

Zaslon može do kraja upaliti svoju zelenu, i ništa drugo. Nijedan pigment ne vraća toliko zelene a da pritom upija sve ostalo. Ta čista zelena ostaje izvan dosega svake tube, što god pomiješali.

Zelena sa zaslona

Zaslon može upaliti čistu zelenu. Evo najbliže zelene koju mogu dati jedna žuta i jedna plava.

Na zaslonu

Ova je zelena napravljena od svjetla: zaslon do kraja pali svoje zelene točkice, i ništa drugo.

U boji

Najzelenija zelena koju mogu dati Hansa žuta i ftalo plava. Razlika od zelene sa zaslona: ΔE 34. Iznad 6 to su već dvije različite boje.

Vaše tube nisu krive. Slikari su to oduvijek znali: platno ne može svijetliti kao svjetiljka. Da bi zelena izgledala blistavo, okružuju je mutnijim ili tamnijim bojama.

Miješati nije isto što i računati prosjek

Mnoge aplikacije za crtanje miješaju dvije boje tako da izračunaju prosjek njihovih RGB kôdova: tri broja, crveni, zeleni i plavi, koji zaslonu govore koliko jako da upali svako od svoja tri svjetla. Prosjek čiste žute i čiste plave tada je siva: to je prosjek dvaju svjetala.

U bojama, žuta i plava daju zelenu →. Žuta upija plavo i ljubičasto; plava upija crveno, narančasto i žuto. Ono što nijedna od njih ne upija jest zeleno: to se vraća u vaše oko. Tubomix izračunava mješavine onako kako se ponaša boja, a ne onako kako se ponaša svjetlo.

Žuta + plava, bez sive usput

Pomaknite klizač od žute prema plavoj. Desno je boja koju treba postići: žad zelena.

Hansa žutaFtalo plava

Hansa žuta, ravno iz tube: blijeda jarka žuta (vrijednost 9). Uz željenu boju: presvijetla, previše živa i drukčijeg tona.

Dok pomičete klizač, zapazite dvije stvari. Prvo, mješavina prolazi kroz žutozelene, zatim kroz žive zelene, a nikad kroz sivu. Drugo, samo s ove dvije tube žad zelena koju ciljate  ostaje izvan dosega: mješavina je uvijek pretamna. Treba joj bijela: to je vježba „Sad vi“ na dnu ove stranice.

Zapamtite

• Zaslon dodaje svjetlo; boja ga oduzima.
• Mješavina boja često je tamnija i mutnija nego što očekujete.
• Da boju stvarno posvijetlite, dodajte bijelu ili svjetliju tubu.
• U bojama žuta i plava daju zelenu; prosjek boja sa zaslona daje sivu.
• Neke vrlo žive boje sa zaslona ne postoje u bojama iz tube: Tubomix vam to kaže i nudi najbližu.

Za one koji žele više

• Additive colour i subtractive colour: dva načina stvaranja boje, na Wikipediji (na engleskom).
• Gamut: raspon boja koje mogu dati zaslon, pisač ili kutija tuba, na Wikipediji (na engleskom).
• Additive & subtractive color mixing: Bruce MacEvoy objašnjava slikarima zašto se boja ne miješa kao svjetlo (na engleskom).
• Kako radi Tubomix (lekcija 8): kako stranica izračunava mješavinu boja.